Već u ranoj fazi uređenja morat ćete se odlučiti koju svrhu želite da tepih u nekoj prostoriji ima.
Tepisi u domu imaju različite svrhe:
- Pomažu u definiranju prostorije ili pojedinih zona prostorije
- Doprinose stilom, bojama i teksturom
- Služe kao zaštita poda
- Služe za prikrivanje nedostataka poda
- Služe udobnijem (ili sigurnijem) korištenju prostora
Kako nam svrha stavljanja tepiha pomaže pri odabiru?
Zašto sam gore nabrojala ove svrhe? Jer odabir tepiha ovisi o tome što njime želimo postići, te u slučaju više svrha- koji su nam prioriteti.
Ukoliko sama podna obloga ne čini element uređenja kojega želimo naglasiti, tada ćemo posegnuti za tepihom, a on će bitno utjecati na vizualni dojam prostorije. Pri odabiru ćemo paziti na veličinu tepiha, te stil kojeg tepih podržava. U velikim prostorijama otvorenog tipa, lako se može desiti da namještaj u pojedinim zonama prostorije izgleda kao da lebdi ukoliko nije „usidren“ tepihom. U tom kontekstu tepisi će pomoći boljem definiranju pojedinih zona, primjerice dnevnog boravka, blagovaonice i kuhinje, ukoliko se one zajedno nalaze u jednom, velikom „open space“ prostoru.
Kod posebno velikih prostora koji su slične namjene, to i dodatno dolazi do izražaja. Evo, zamislite samo da uđete u dnevnu sobu veličine 8x5m. U njoj su sofa, dvije fotelje i televizor. Ako možete to zamisliti, sigurna sam da ćete reći da je prostorija poprilično prazna. No, čim u nju stavimo velik tepih, prostorija se odmah doima popunjenijom i ugodnijom, te povećava naš osjećaj sigurnosti (jer se sigurnije osjećamo u manjim, zatvorenijim prostorima). Stoga u nekoj velikoj dnevnoj zoni, tepisima možemo, primjerice, razdvojiti prostor za medije, te prostor za čitanje. Jer će tepih vizualno podijeliti i razdvojiti taj veliki prostor, te će se on na taj način odmah doimati udobnijim i ugodnijim za korištenje.
Ugođaj i stil
Kada gledamo površinu koju tepisi na podu zauzimaju, tada nedvojbeno možemo reći da tepih jako utječe na dojam, ugođaj i stil uređenja prostorije.
Tako će jedan udoban, mekani, debeli tepih stvoriti ugođaj udobnosti i „pozivati“ nas da ga osjetimo pod bosom nogom.
Boje će pomoći definirati ugođaj prostora, pa će tako svijetle i živopisne boje potaknuti osjećaj svježine ili zaigranosti, dok će tamne boje unijeti više opuštajućeg i smirujućeg ugođaja.
Kada se odlučujemo za boje i uzorke, tada je potrebno da znamo već i to kakav će nam biti ostali namještaj i dekor u prostoriji. Znači, potrebno je dobro promotriti prostoriju i uočiti što „nedostaje“. Primjerice, ako u prostoriji već postoji nekoliko elemenata sa mnogo detalja, sa živim uzorcima ili printom, tada bi bilo dobro malo neutralizirati vizualnu buku u prostoru odabirom jednobojnog tepiha, vrlo umjerenog stila.
Ono što može biti vrlo riskantno jest odabrati tepih iste boje kao kauč… i kao stolice, zidovi, ukrasni jastučići, prekrivači… posebno ako je sve u nekoj neutralnoj boji. Naime, previše neutralnog ili „siguran“ odabir – sve u istoj boji, može rezultirati vrlo dosadnim, čak zagušujućim prostorom. To se ipak može popraviti dobrim odabirom teksture tepiha ili slaganjem par tepiha jedan na drugoga.
Kako odabrati veličinu tepiha?
Najčešća pogreška koja se pri kupnji tepiha dešava, jest odabir premalenog tepiha. Naravno, i prevelik tepih će također biti pogrešan izbor, no zbog cijena tepiha, ali i zbog drugih otegotnih okolnosti koje donosi velik tepih (transport, održavanje…) rjeđe (ili gotovo nikada) se događa da netko odabere prevelik tepih za neki prostor u domu.
E sad, kako odabrati tepih dobre veličine? Evo nekoliko smjernica za kupovinu:
- Prije svega dobro izmjerite prostoriju i namještaj koji se u prostoriji nalazi.
- Tepih bi trebao biti takve veličine da ne dodiruje zidove prostorije, te da je udaljen od zidova bar 40-60 cm.
- Za dnevnu sobu: sve prednje noge sofe (ili sofa) trebale bi biti na tepihu
- Ukoliko je tepih toliko velik da sav namještaj stane na tepih, tada je on ipak prevelik. Iznimka su izuzetno veliki prostori koje na taj način želimo vizualno „smanjiti“.
- Za spavaću sobu, veličina tepiha mora biti takva da on pokriva zonu kretanja oko kreveta. Od mjesta gdje nogama stajete na pod prilikom ustajanja, pa u širini hodanja (80cm od okvira ) sve naokolo kreveta.
- Kupatila i kuhinje su mjesta gdje nam tepih služi udobnosti ili sigurnosti korištenja (kako bi spriječili prokliznuće u slučaju mokrog ili masnog poda), pa u tom kontekstu spajamo funkcionalnost i lakoću održavanja, te tepih smještamo samo u „opasne“ zone.
- U blagovaonici tepih može predstavljati poteškoću za održavanje, no ukoliko je blagovaonica velika, tepih će definirati i naglasiti samu zonu stola, te time pozivati na korištenje. U blagovaonici, veličina tepiha mora biti takva da pri korištenju stola, tj. pri sjedenju stolice ne zapinju za rubove tepiha, tj. da se pri odmicanju stolice za sjedenje, zadnje noge ne nalaze izvan zone tepiha. U pravilu je to oko 60cm od ruba stola.
Materijali i održavanje
Odabir materijala utjecat će na mnogo toga: cijenu, životni stil, lakoću održavanja, ugođaj. Stoga, materijale birajte pažljivo i sa sviješću o posljedicama koje pojedini odabir nosi.
Prirodni materijali poput vune, jute, sisala, pamuka.. izvrstan su odabir za osobe kojima je stalo okružiti se udobnošću i dobrim osjećajem, te koje svojim životnim stilom promiču prirodu i zdravlje. No ponekad će ti materijali značiti da će tepih biti vrlo skup ili težak za održavanje. Juta i sisal su zahvalni materijali, na njima se trenutačno ne vidi mnogo zaprljanja. No dugoročno, oni mogu skupiti mnogo prašine i ostalih „detalja“ koje ne moramo posebno spominjati, a nerijetko se već nakon nekoliko godina na njima vide i ozbiljne posljedice habanja. Vuna je podosta skupa, a zahtjeva pažnju pri održavanju. Pamuk može biti zanimljiv odabir za ljetne ambijente, pamučni tepisi su obično mekani i djeluju gotovo poput prekrivača. No njih nije uvijek jednostavno pronaći na tržištu. Umjetni materijali, poput poliestera ili raznih mješavina s poliesterom, cjenovno su vrlo prihvatljivi (što nije stavka koju ćemo zanemariti kada nam treba velik tepih), ali ovisno o tkanju i materijalu, baš mogu i djelovati umjetno i „jeftino“. No ima i onih koji vrlo vjerno imitiraju prirodne materijale.
Ako je prostor u kojeg smještate tepih podložan čestom korištenju, pokušajte odabrati tepih kojega ćete lako odnijeti u praonicu ili sami moći oprati. Ako znate da ste tip osobe koja često voli mijenjati dekor, tada radije odaberite jeftiniji tepih, kojega ćete u novoj sezoni zamijeniti drugim. Tepisi visokog profila i čupavi tepisi, koliko god izgledaju udobno, skupljaju nečistoće i mrvice koje se zapletu u dlačice tepiha i nije ih lako očistiti ni usisavanjem ni pranjem. Možda tu teksturu možete zamijeniti drugačije tkanim tepihom?
Tepih na tepih
Pod ovim pojmom mislim na stil kojeg američki dekorateri jako vole, a to je slaganje više tepiha različitih veličina i dezena, jedan na drugoga, tzv. „rug layering“. Kod nas to baš i nije toliko učestala praksa, vjerujem zato što su naši domovi mahom ipak manjih dimenzija, te bi naslagivanje tepiha moglo rezultirati vrlo čudnim efektom i pomalo zatrpanim prostorom. Ipak, kod većih prostora možete ponekad posegnuti za ovom dizajnerskom metodom, kako bi prostoru dali osobnost, interesantnost i posebice toplinu. Slojevitost općenito stvara osjećaj udobnosti i zanimljivosti, pa zašto ne pokušati to i s tepisima.
To je ujedno i zgodan način da se stvori privid „većeg tepiha“. Naime, nije lako uvijek pronaći tepih dovoljno velik za prostoriju za koju je potreban, a da ujedno udovoljava svim ostalim zahtjevima (boja, stil, uzorci, materijali…). U tom slučaju dva (ili više?) tepiha mogu zajedno odigrati potrebnu dizajnersku ulogu.
Izvor fotografija: Pinterest